摘要：U ovome su radu prikazani rezultati istraživanja o praksi upravljanja korporacijskim (financijskim) rizicima u velikim hrvatskim nefinancijskim poduzećima. Istražena je primjena različitih strategija upravljanja rizicima te korištenje različitih instrumenata. Dodatno, istraženo je koje su financijske institucije najvažniji poslovni partneri u ponudi instrumenata zaštite od rizika, a dio istraživanja posvećen je analizi razloga zašto određeni broj analiziranih poduzeća ne upravlja korporacijskim rizicima. Istraživanje je pokazalo da većina analiziranih poduzeća koristi neki oblik upravljanja kamatnim, valutnim ili cjenovnim rizikom te da su poduzeća u Hrvatskoj prvenstveno izložena valutnom i cjenovnom riziku. Hrvatska poduzeća primarno koriste jednostavne metode upravljanja rizicima poput prirodnog hedginga. U slučaju korištenja izvedenih vrijednosnih papira, najviše se koriste unaprijednice i zamjene. Većina analiziranih poduzeća nema službenu politiku upravljanja rizicima te ne mjeri svoju izloženost pojedinim vrstama korporacijskih rizika, a horizont upravljanja je u pravilu kraći od godine dana. Osnovni cilj upravljanja rizicima je upravljanje volatilnošću novčanih tokova poduzeća, no hrvatska se poduzeća također fokusiraju i na upravljanje bilancom i financijskim pokazateljima. Banke su najvažniji poslovni partneri poduzećima pri nabavci instrumenata zaštite od rizika. Među najvažnijim razlozima zašto hrvatska poduzeća ne upravljaju rizicima su nezadovoljavajuća ponuda instrumenata zaštite od rizika koje nudi domaća financijska industrija, visoki troškovi uspostave i održavanja programa upravljanja rizicima te poteškoće u vrednovanju i poslovanju s izvedenim vrijednosnim papirima.
关键词：kamatni rizik; cjenovni rizik; valutni rizik; upravljanje rizicima; instrumenti upravljanja rizicima; velika hrvatska poduzeća
