摘要：Svrha je rada prikazati praktičan pristup atribuciji prinosa na aktivne ulagačke odluke u globalnim dioničkim portfeljima. Atribucija prinosa u upravljanju portfeljima bitan je zadatak pri vrednovanju uspješnosti domaćih i globalnih portfelja kojim se objašnjava dodana vrijednost portfelja, tj. aktivni prinos iskazan aktivnim ulagačkim odlukama. Na taj način vrednujemo kvalitetu ulagačkih odluka koje su utjecale na alokaciju portfelja. Različiti modeli atribucije uspješnosti portfelja mogu proizvesti različita tumačenja ulagačkih odluka, pa je zato za praktičare atribucije važno razumijevanje pretpostavki modela prije odluke o njihovoj primjeni. U ovome smo članku prikazali Brinson-Fachlerov model atribucije prinosa uključujući njegova ograničenja korištenjem matematičkih formulacija u raščlambi prinosa i njegove atribucije na pojedine ulagačke odluke. Rezultat je raščlamba prinosa na pasivno upravljanje predstavljen prinosom globalnog benchmarka, kontribuciju tržišne alokacije, kontribuciju odabira vrijednosnica, dohodovnu (dividendnu) kontribuciju i kontribuciju valutne alokacije. Brojne su primjene modela uspješnosti atribucije. Kompanijama koje upravljaju aktivom primjena će unaprjediti pogled na kvalitetu usvojenih investicijskih odluka i strategija, a vlasnicima aktive pružit će višu razinu transparentnosti izvještajima o atribuciji uspješnosti.
