摘要：Svršetak devedesetih godina odgovarajući je trenutak za procjenu rezultata tranzicijskih procesa u hrvatskome gospodarstvu. Radikalne su se izmjene dogodile i u računovodstvenom sustavu u Hrvatskoj, jer su tranzicijske promjene postavile nove informacijske zahtjeve, pa se stoga njegov razvojni put ne može ocijeniti kao reforma s blažim pomacima, već kao proces restrukturiranja. Bio je to pravi izazov za hrvatske računovodstvene teoretičare i praktičare, osobito zbog utjecaja složenog globalizacijskog okruženja. Potreba za jedinstvenim “jezikom poslovanja” nikada nije bila tako izražena kao danas, a zbog globalizacije postaje sve intenzivnijom.
