摘要：Članak prikazuje rezultate empirijskog istraživanja planiranja strateških informacijskih sustava u praksi slovenskih i hrvatskih velikih organizacija. Izvještaj se temelji na upitniku već prije razvijenom u Singaporu. U ovoj smo studiji usporedili rezultate obiju zemalja u tranziciji. Ističe se sudjelovanje, čimbenici kritičkog uspjeha, pokretači i glavne prednosti planiranja strateškog informacijskog (IS)sustava. U usporedbi sa sličnim studijama rezultati pokazuju da samo umjereni broj slovenskih i hrvatskih organizacija koristi strateško IS planiranje. Također je interesantno da vrhovni menadžment igra ulogu vrhovnog pokretača u slovenskim organizacijama a uloga IS menadžmenta je iznenađujuće umjerena, dok je u hrvatskim organizacijama IS menadžment vodeći pokretač strateškog IS planiranja. Organizacije obiju tranzicijskih zemalja preferiraju više unutarnje nego vanjske prednosti. Gledano iz slovenske poslovne perspektive vodeće prednosti su: učinkovit menadžment IS sredstava, unaprijeđena unutarnja koordinacija i produktivnost; dok su u hrvatskoj studiji glavne prednosti: poboljšana produktivnost, unutarnja koordinacija, unaprijeđen konkurentski položaj i učinkovit menadžment IS sredstava.
