摘要：Članak procjenjuje funkciju potražnje za novcem u Hrvatskoj za novčane agregate M1 i Mla unutar vektorske autoregresije. Potražnja za novčanim saldom se povećala nakonuvođenja antiinflacijskog stabilizacijskog programa 4. listopada 1993. Monetarnu politiku je ograničila liberalizacija deviznog tržišta i deviznog tečaja, očekivana inflacija je bila smanjena, a kućanstva su zamijenila ukinutu deviznu štednju domaćom valutom. Rezultat je bio promjena u potražnji za novcem. Monetarni agregati M1 i Mla su slični u analiziranom periodu. Našli smo dugoročne i kratkoročne funkcije potražnje za novcem. Potražnja za novcem se dugoročno pojavljuje u klasičnom obliku u kojem prevladavaju ekonomske transakcije. Procijenjena dugoročna elastičnost kamatne stope za M1 i Mla je nula a elastičnost dobiti je jedinstvenost. Odgovarajući izraz ispravke greške je važna objasnidbena varijabla u kratkoročnim M1 i Mla funkcijama potražnje. Zbog toga neravnoteža u dugoročnom odnosu stvara pritisak na rast kovanog novca. U modelu ispravke greške postoji značajan i negativan učinak promjena kamatne stope na rast novca. To podrazumijeva važnost učinaka oportunitetnog troška u potražnji ograničenog novca i M1 u kratkom roku.
