摘要：U ovom se radu analiziraju strukturna obilježja izvoza i uvoza hrvatske prerađivačke industrije za vrijeme tranzicije. Osnovna je značajka procesa znatno veća prosječna godišnja stopa rasta uvoza nego izvoza što je rezultiralo velikim relativnim deficitom. Rezultati korelacijske analize pokazuju da proizvodi koji imaju komparativne prednosti, nemaju ujedno veći omjer jedinične cijene izvoza i uvoza. U strukturi međunarodne razmjene hrvatske prerađivačke industrije prevladava inter-industrijska razmjena pri čemu pozitivne izvozne trendove bilježe radno intenzivni proizvodi i proizvodi intenzivni sirovinama. U dijelu strukture međunarodne razmjene koji se odnosi na intra-industrijsku razmjenu prevladavaju horizontalna specijalizacija i vertikalna specijalizacija s malom dodanom vrijednosti izvoza. Najveće je pogoršanje izvozne konkurentnosti na tržištu Europske unije zabilježeno kod industrije tekstila i odjeće. Indeks entropije, pokazatelj komparativnih prednosti i pokazatelj horizontalne i vertikalne specijalizacije upućuju na nedovoljnu razinu specijalizacije hrvatske prerađivačke industrije u međunarodnoj razmjeni.
