摘要：Polazeći od pretpostavke da strateški razvitak i konkurentnost pojedine države ovise o kvaliteti njezinih, ponajprije ljudskih resursa, neupitno je sagledati važnost hrvatskog obrazovnog sustava i potrebnih ulaganja u unapređenje kvalitete obrazovanja, i to kroz prizmu svih njegovih oblika i strukturnih elemenata. Pritom se ne smiju zanemariti i neformalni obrazovni koncepti. Sve popularnije cjeloživotno obrazovanje (lifelong learning, engl.) novija je razvojna orijentaciju koja, gledano dugoročno, osigurava praćenje suvremenih tržišnih trendova. Današnja turbulentnost globalnog poslovnog okruženja uzrok je bezuvjetnog prihvaćanja filozofije kontinuiranog obrazovanja u tijeku cijeloga života, ne samo u općem kontekstu društva, već svake organizacije i pojedinca. Hrvatski sustav cjeloživotnog obrazovanja u velikoj mjeri zaostaje za visokorazvijenim zemljama. Današnja skromna ulaganja u obrazovanje u Hrvatskoj i neučinkovitost njezina obrazovnoga sustava značajna su prepreka budućem jačanju konkurentskog položaja hrvatskih poslovnih subjekata, ali i hrvatskoga gospodarstva u cjelosti.
