摘要：Teorija optimalnoga valutnog područja (OCA) jasno ističe potrebu posjedovanja zajedničkih ekonomskih obilježja zemalja radi njegova uspješnoga funkcioniranja. U radu se analizira ispunjavanje nominalnih i realnih kriterija konvergencije za nove članice Europske unije (NMS) od kojih su četiri zemlje uvele euro, a ostale se nalaze u različitim pozicijama prema članstvu u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU). Financijska kriza globalnih razmjera implicira brojne gospodarske probleme u svim članicama EU, a posebno u NMS-u gdje su se oni nadovezali na nagomilane posljedice tranzicijskog razdoblja. Zaključuje se da je potrebna veća jedinstvenost i suradnja unutar EU i značajna financijska pomoć kako MMF-a tako i EU-a novim članicama kako bi mogle održati stabilnost u kriznom razdoblju. Kriza aktualizira pitanje uvođenja eura jer bi članstvo u EMU-u ublažilo negativne implikacije krize, ali samo ako su poslovni ciklusi u zemljama članicama sinkronizirani; u suprotnome samostalna monetarna politika predstavlja važan instrument za regulaciju likvidnosti u gospodarstvu.
关键词：nove članice EU; Ekonomska i monetarna unija; financijska kriza
