摘要：Procesi preoblikovanja bankovnih sustava zemalja u regiji koji su između ostalog uključivali poslove restrukturiranja i sanacije nesolventnih banaka te privatizacije državnih banaka imali su za cilj postavljanje okvira za poslovanje banke prema suvremenim tržišnim načelima. Otvaranje bankovnog tržišta inozemnom kapitalu omogućilo je inozemnim bankama pristup na bankovno tržište te se u desetogodišnjem razdoblju u gotovo svim promatranim zemljama uočava signifikantan porast udjela banaka u inozemnom vlasništvu. Uočava se također kako su se inozemne banke zbog postojećih ograničenja ulaska na tržište ponajviše služile strategijom kupnje udjela u već postojećim bankama, a rjeđe strategijom osnivanja potpuno novih banaka. U usporedbi pokazatelja koncentracije među zemljama, primijećene su razlike koje su ponajprije uvjetovane različitostima u veličinama bankovnih sustava među zemljama i u veličinama gospodarstava, ali se može uočiti da su se vrijednosti pokazatelja koncentracije u većim bankovnim sustavima zadržale na nižim razinama nego u sustavima s manjim brojem banaka.
关键词：kvantitativni pokazatelji koncentracije; spajanje i pripajanje; bankovni sustav
