摘要：Koristeći model poduzetničkog sveučilišta, članak predstavlja glavne blokade (institucijska rigidnost sveučilišta, fragmentirana organizacija, nedostatak međusobnog povjerenja između poslovnog sektora i sveučilišta, nepostojanje stvarnih benchmarka, pravni okvir ne podržava otvaranje sveučilišta novim inicijativama) Triple Helix interakcijama u Hrvatskoj. Uspoređivanje identificiranih blokada s očekivanjima (višedimenzionalni kampus, suradnja s poslovnim sektorom i drugim stakeholderima u oblikovanju novih obrazovnih i istraživačkih programa) koje su izrazile ustanove visokog obrazovanja u razvijenim zemljama širom svijeta (EIU istraživanje iz 2008.) ukazuje na nove izazove za sveučilišta u zemljama u razvoju. Primjenom Triple Helix pristupa, koji nije ograničen na prostor unutar nacionalnih granica, već predstavlja priliku za međunarodno umrežavanje, ovi se izazovi mogu promatrati kao prilike, dok u suprotnom predstavljaju prijetnje. Na ljestvici ignoriranja, promatranja, sudjelovanja i vođenja pozitivnih promjena u svojem okruženju, u svrhu mjerenja vitalnosti Triple Helix interakcija, hrvatska se sveučilišta nalaze između pozicije ignoriranja i promatranja. Kako bi ih se pomaknulo prema vodećoj poziciji, neophodne su koordinirane i dosljedne politike kako bi se fokusiralo na uklanjanje identificiranih blokada. Sveučilišta trebaju preuzeti vodstvo u ovom procesu, jer u suprotnom gube vjerodostojnost kao poželjni partneri u razvijanju prostora za Triple Helix interakcije.
