摘要：Pregovori Hrvatske s EU u poglavlju Tržišno natjecanje zahtijevaju sposobnost svih poslovnih subjekata (pa tako i u brodogradnji) da obavljaju djelatnost bez primanja sektorskih državnih potpora. U radu se istražuju obilježja brodogradnje u EU, s posebnim naglaskom na obim i strukturu državnih potpora. Analizira se primjer brodogradnje u Poljskoj koja je suočena s povratom prekomjernih državnih potpora i neuspjelom privatizacijom dvaju velikih brodogradilišta. Zaključuje se da je situacija u hrvatskoj brodogradnji neodrživa s aspekta proizvodne orijentacije, organizacije djelatnosti i visine državne potpore koju prima. Trenutak privatizacije je loš s obzirom na globalnu recesiju, a upitan je i opstanak brodograđevne djelatnosti u svim brodogradilištima što će ovisiti o interesima i poslovnim strategijama budućih većinskih vlasnika brodogradilišta. Ulazak u EU može pružiti šansu hrvatskim brodogradilištima da se kroz integraciju s europskim preorijentiraju na proizvodnju složenih brodova i da potaknu tehnološki razvoj i inovativnost kao preduvjeta za rast konkurentnosti, za što će jedino moći dobiti potporu države.
