摘要：Rudare najčešće pamtimo po nesrećama i štrajkovima koji su sastavni dio njihove svakodnevice, no iza tih odrednica, koje su opće mjesto njihova identiteta, kriju se puno složeniji procesi preživljavanja, oplemenjivanja i kreiranja radničke podzemne tradicije. Ona se najbolje izražava u "komunikaciji" s mjestom rada i strahopoštovanjem prema njemu. Odnos među radnicima koji su svoju dnevnicu ili plaću zarađivali 700 metara ispod zemljine površine uvelike je uvjetovalo ekstremno okruženje u kojem su radili. To je rezultiralo specifičnom radnom etikom i prilagodbom na radni okoliš, što se razvilo u opoziciji s upravama koje su, često "znanstveno i ideološki organiziranim" radom (Anbinden, Bedeaux sistem, Udarništvo) iskorištavale rudare i rudnik, ne skrbeći o njihovoj sigurnosti tamo gdje je to bilo nužno, što je uzrokovalo mnoge katastrofe, ali i stvorilo temelj na kojem su radnici gradili specifičan osjećaj zajedništva.
