摘要：U članku se na primjeru nekoliko leksičkih jedinica hrvatskoga jezika koje pripadaju različitim vrstama riječi pokušavaju opisati neka od temeljnih načela ustroja polisemnih leksičkih jedinica. Polazeći od teorijske pretpostavke da postoje načela koja su istovjetna (odnosi se ponajprije na mehanizme razrade i proširenja), a da se prema nekim obilježjima imenice, pridjevi i glagoli (zbog različite naravi kao vrste riječi) razlikuju u ustroju polisemne strukture, ona se na konkretnim, odabranim primjerima leksičke građe pokušavaju uočiti, protumačiti i definirati. Model opisa temelji se na teorijskim pretpostavkama da postoji sprega između tradicionalnih predstrukturalističkih i strukturalističkih postavki sa suvremenim kognitivno lingvističkim u tumačenju polisemije.
