摘要：U članku se govori o općem razvoju akcentuacije od praslavenskoga do današnjih hrvatskih dijalekata, mnoge se pojave objašnjavaju na nov način i uz nove podatke, a kao ilustracija se uzima dosad neobjavljena dijalekatska građa. U praslavenskom se dijelu članka kratko govori o praslavenskim naglasnim paradigmama, uključujući i n. p. d, o Ivšićevu i Diboovu zakonu te o teoriji valentnosti. U drugom se, hrvatskom dijelu članka govori o odrazu praslavenskih prozodema u hrvatskom, o razvoju prednaglasnih i zanaglasnih duljina, o sekundarnom unošenju duljina u glagole n. p. c, o razvoju neocirkumfleksa, raznim duljenjima i naglasnim promjenama i povlačenjima naglaska u hrvatskim dijalektima, o čuvanju zanaglasnih duljina, o naglasku u infinitivu i glagolskom pridjevu radnom itd. Svrha je ovoga članka sažeto i na suvremen način prikazati razvoj hrvatske akcentuacije od praslavenskoga do suvremenih hrvatskih dijalekatnih sustava. Premda se govoreći o slavenskoj prozodiji teško može izbjeći njezina uloga u morfologiji, ovdje dakako nećemo moći ulaziti preduboko u pitanje naglasnih paradigama, naglaska u tvorbi riječi itd. Pri govoru o praslavenskom naglasnom sustavu, neophodno je i sažeto raspraviti o nekim problemima koji se tu javljaju. Pri objašnjavanju i ilustraciji nekih pojava u hrvatskom poslužit ćemo se i dosada neobjavljenom dijalekatnom građom iz raznih hrvatskih govora2, a za neke ćemo od problemâ pokušati pružiti nova objašnjenja ili ih detaljnije raspraviti.
