摘要：Načinjen je pregled nazivlja i uporabe triju vodoravnih crtica (-, – i —) u hrvatskim pravopisima i pravopisnim raspravama. U nazivlju i uporabi tih triju znakova uočene su velike proturječnosti i nedosljednosti. Posvemašnju zbrku u novije je vrijeme dodatno povećao Hrvatski pravopis Badurine, Markovića i Mićanovića propisujući rješenja koja znatno odstupaju od pravopisne tradicije i tipografske prakse. Navedeni su i obrazloženi praktični, pravopisni i računalnojezikoslovni argumenti protiv prihvaćanja takvih rješenja. Za znakove -, – i — predlažu se nazivi spojnica, en-crtica i em-crtica. Naznačena su dva moguća smjera daljnjeg razvoja pravila uporabe vodoravnih crtica. Također, upozorava se i na niz drugih pravopisnih nedosljednosti koje bi u što skorijoj budućnosti trebalo usustaviti i standardizirati.
