摘要：U radu se na primjeru starofrancuskih pridjeva kojima su se imenovali neki od osjećaja upućuje na važnost uočavanja međusobne uvjetovanosti sintaktičkih i semantičkih struktura koje uvjetuju polisemičnu strukturu pridjeva. Posebno se ističe važnost definiranja konteksta i različitih kontekstualnih razina u kojima se leksička jedinica pojavljuje, a koji, prema tumačenjima kognitivne lingvistike, predstavljaju kognitivne mehanizme s pomoću kojega možemo proniknuti u strukturu konceptualnih kategorija.
关键词：polisemija; pridjevi; kognitivna lingvistika; strukturalna; semantika; dijakronija; starofrancuski jezik
