摘要：Prijevod Biblije A. Chouraquija, prijevod koji nastoji prevladati granice što odvajaju jezike i kulture eda bi ponovno otkrio simbolički i univerzalni smisao riječi, polazište je za hermeneutičko razmišljanje. Četiri primjera: iš-iša, rehem, JHVH i Deset Besjeda pokazuju rad prijevoda koji je istodobno i hermeneutički rad, blizak misli Paula Ricoeura. Iš-iša (muško-žensko) riječi su koje otvaraju novu dimenziju značenja Stvaranja: muškarac i žena tek zajedno tvore čovjeka. Hebrejska riječ rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla božanskoga milosrđa i utire mogući put teologiji nježnosti. Ime Božje – JHVH neizgovorljivo je Ime neiskazivosti misterija Bića, Bića koje je u filozofiji neprestano poticalo rasprave, a u Bibliji se pojavljuje unutar opisa božanskih intervencija za dobrobit čovjeka. Deset zapovijedi, izražene u futuru, a ne u imperativu, i nisu zapovijedi u strogom smislu te riječi, nego Besjede koje ukazuju čovjeku na put kojim mu je krenuti – put pomirenja Čovjeka s njegovom ljudskošću, put ljubavi koja nadilazi put pravednosti i obogaćuje je. Učinak biblijskih naracija na čitatelja ponajprije je njegova nova otvorenost svijetu. Postajemo sposobni ponovno uspostaviti smisao riječima.
