摘要：Etos označava način opažanja i međudjelovanja sa svijetom, a pomoću hexisa (tjelesnog pamćenja i pozicioniranja u društvenom svijetu) oblikuje ono što je Pierre Bourdieu nazvao habitusom, »sistemom trajnih i promjenjivih dispozicija«. Teorija habitusa je, postavljajući se između poosobljeng i tjelesnog hexisa i objektivnih društvenih struktura, percipirana kao deterministička i time izložena različitim kritikama. Među ostalim, teoretičarka JudithButler zamašno poglavlje jedne od svojih zadnjih knjiga posvećuje kritičkoj prilagodbi Bourdieuovih analiza jezika. Pojam ‘habitusa’, kako ga misli Bourideu, iznova postavlja probleme odnosa između potpunog strukturalističkog determinizma (gdje je predmet podređen pravilima) i egzistencijalističke slobode bez ograničenja, ne uspijevajući se bez ostatka oteti tim oprekama, štoviše, naginjući prema određenom obliku determinizma. Djelovanje aktera (agensa) zapravo je, u kasnijoj elaboraciji, određeno determinizmima, koji među njima odmjeravaju društveni svijet i koji upisuju svoj odraz u temeljne dispozicije njihova habitusa. Ovaj pojam-posrednik kao princip djelovanja aktera, jednako kao i drugi nosivi elementi ili temeljni pojmovi Bourdieuove teorije (polje/područje, kao prostor društvenog nadmetanja, simboličko nasilje kao osnovni mehanizam nametanja dominacije) nadišli su okvire sociologije, postavši integralnim dijelom kulturalnih studija i književne teorije. Bourdieu je pojam habitusa, kako se pokazuje u članku, vremenom modificirao, otvarajući ga prostoru novih mogućih interpretacija.
