摘要：Autor kritički propituje uvjete i mogućnosti dijaloga između prirodnih znanosti i teologije stvaranja na primjeru dogmatičara Alexandrea Ganoczya. Ganoczy se služi responzorijskom metodom: razvija teologiju stvaranja »od dolje«, konstituirajući zajedničke »platforme« dijaloga gradeći na principu komplementarnosti uz pomoć analogije, te otkrivajući sličnost u načinu izražavanja prirodnih znanosti (model) i teologije (religiozni simbol). Kao posebna tematska područja teološke refleksije rezultata prirodnih znanosti obrađuju se: samoorganizacija materije i creatio continua; prostorno vremenski kontinuum i vječnost; mozak, duh i Duh Božji; kreativnost i stvaranje te pitanje zla i grijeh. Iako Ganozcy uspijeva pokazati da su zajedničke »platforme« mnogo više od skromne konstatacije kako između prirodnih znanosti i teologije nema proturječnosti, ipak se u određenim konkretnim temama dijalog pokazuje previše asocijativnim, a diskurs površnim, te čitav pothvat dobiva djelomično esejističko značenje.
关键词：Alexandre Ganoczy; dijalog; prirodne znanosti; teologija stvaranja
