摘要：U radu se nastoji sagledati Pirandellovo shvaćanje života i umjetnosti, dvije po njemu međusobno neodijeljene dimenzije. Prepoznavši u umjetnosti njezinu moć kojom prodire pod površinu zbilje, razotkrivajući je kao obmanu, Pirandello, transponirajući »stvarnost« u svijet umjetnosti, dovodi ne samo svoje duboko tragične likove već i čitatelje, pred golu istinu realnosti koju može dohvatiti i prikazati samo umjetničko stvaralaštvo. Istina Pirandellove umjetnosti nameće se kao istina realnosti, a budući da ruši sve čovjekove imaginarne konstrukcije, prikazujući mu, u zaustavljanoj slici života apsurdnost i ništavilo njegove egzistencije, nužno se nameće pitanje važnosti čovjekova boravka u istini umjetnosti.
