摘要：Što bi moglo poći krivo u liberalizmu, već je poodavno nagovješteno. Jedan od najvećih liberalnih mislilaca, John Dewey, napisao je niz tekstova u svojoj »kasnoj fazi« u kojima je jasno ukazao na apsolutistički defekt liberalističke doktrine koji je nevjerojatno aktualan i danas. Taj nam uvid može poslužiti kao upozorenje što bi liberali trebali izbjeći u budućnosti. U tekstu se analiziraju mogućnosti otvorene Deweyjevim ključnim stavom da se liberalizam mora obraniti od vlastitih esencijalističkih, odnosno apsolutističkih pretenzija. Jedan takav »de-esencijalizirani« liberalizam počiva na inspirativnom uvidu da »individuum nije ništa fiksno (potrošač, pripadnik određene klase, pripadnik neke etničke grupe ili tome slično – A. M.), dano. On je nešto što se postiže, i to ne u izolaciji« već samo u širem društveno-kulturalnom kontekstu. U tom smislu, liberalizam ima smisla samo ako je liberalni socijalizam.
