摘要：Opravdanost kontracepcije kao metode kontrole začeća najuže je vezana uz pitanja moralne opravdanosti prokreacijske autonomije odnosno pitanja smiju li pojedinci samostalno i slobodno odlučivati o tome hoće li imati djecu, kada i koliko. Razvoj medicinskih i znanstvenih tehnologija doveo je do mogućnosti uporabe umjetnih sredstva kontracepcije kojima je moguće u bilo kojem trenutku spriječiti začeće u cilju odgađanja i planiranja rađanja djece. U prvom dijelu pokušat ću izložiti bioetičke argumente koji se pojavljuju u raspravi o pitanjima prokreacijske autonomije, a koji se mogu mobilizirati protiv dopustivosti kontracepcije. U drugom ću dijelu te argumente pokušati usporediti s onima koji se iznose protiv uporabe umjetne kontracepcije u literaturi o filozofiji seksualnosti kako bih, u trećem dijelu, ponudila kritičku analizu istih u nadi da ću pokazati da umjetna kontracepcija nije ništa više moralno problematična od uporabe (ispravno dopuštene) prirodne metode kontrole začeća.
关键词：kontracepcija; prirodne metode; umjetna kontracepcija; namjera; intencionalan generativan čin
