摘要：U našoj gramatičkoj, onomastičkoj i dijalektološkoj literaturi hipokoristik se javlja kao metajezična oznaka za dva jezična fenomena, za vrstu značenja i za tvorbeni način. Hipokoristično značenje ostvaruje se izrazom koji je raznolik i dužinom postave, od jednosložne (tipa Vlâć), preko dvosložne (tipa Ívo, médo) do višesložne (tipa dugòuško) i raznolik po načinu tvorbe. Pod hipokorističnom tvorbom najčešće podrazumijevamo način kojim od neke osnovnice nastaje tvorenica dvosložne postave s odgovarajućim nastavkom (-o, -e, -a) i karakterističnim naglaskom (tipa Ívo, médo). Kako ovom tvorbenom načinu pripadaju i tvorenice tipa góljo, kljájo, s očito nehipokorističnim značenjem, termin hipokoristik nije jednoznačan. Članak je okrenut potrebi da se način tvorbe tvorenica tipa Ívo, góljo označi jednim a vrsta njihova značenja drugim terminom. Terminološko pitanje nije samo terminološke prirode.
关键词：antroponimija; tvorba riječi; hipokoristik; osnova; sufiks; značenje
