摘要：Prezime je simbioza riječi i povijesnog čina. Vremenska distancija od stvaranja prezimena do današnjeg trenutka nerijetko “briše” iz obiteljskog pamćenja činjenicu na temelju koje je prezime nastalo, a izopakama prezimenskih oblika prezimena katkad postaju etimološki neprozirna. Tim načinom gubi se etimološka i tvorbena jasnoća u izopačenom prezimenskom obliku. Za otkrivanje “zaboravljene” etiološke činjenice vrijedne podatke mogu donijeti genealoška istraživanja. U ovom se radu, na temelju nekoliko dubrovačkih primjera, ukazuje na korist koju genealogije mogu pružiti za ispravno tumačenje nastanka pojedinih prezimena.
