摘要：Svrha je rada utvrditi prikladnost plazme i urina kao matriksa za određivanje ostataka klenbuterola tijekom i nakon subkroničnog davanja doze koja potiče rast muških svinja, primjenom prethodno validirane metode: ELISA kao screening metodu i tekućinsku kromatografiju s masenom spektrometrijom (LC-MS/MS) kao potvrdnu metodu. Primijenjenim analitičkim metodama određen je visoki korelacijski koeficijent u urinu (R=0,9800) i plazmi (R=0,9970). Rezultati istraživanja pokazali su da se koncentracije klenbuterola u plazmi i urinu značajno razlikuju tijekom 28 dana oralne primjene klenbuterola. Najveća koncentracija u urinu ((88,54±50,54) ng/mL), određena 21. dan, bila je 40 puta veća od najveće koncentracije određene u plazmi ((2,25±1,54) ng/mL). Nakon prestanka obrade, najveća koncentracija klenbuterola u urinu ((42,93±10,52) ng/mL) određena je 0. dan i bila je 24 puta veća od one određene u plazmi ((1,79±0,97) ng/mL). Maksimalno dopuštena koncentracija od 0,5 ng/g u jetri, kao regulatornom matriksu što se koristi u kontroli zlouporabe klenbuterola, u plazmi je određena 3. dan ((0.52±0.26) ng/mL), a u urinu 7. dan ((0,45±0,11) ng/mL) nakon tretmana. Rezultati istraživanja pokazuju da urin i plazma mogu biti prikladni matriksi u kontroli zlouporabe klenbuterola tijekom tova svinja, ali s ograničenom primjenom zbog naglog opadanja koncentracije nakon prestanka tretmana, a posebno u plazmi.
