摘要：Javnost sve više zabrinjavaju brojne tvari u okolišu koje mogu utjecati na endokrini sustav kralježnjaka. Među tzv. endokrinim modulatorima, koji mogu poremetiti ili potpuno narušiti razvojne i reproduktivne procese u organizmu, najveću pozornost privlače tvari što imaju estrogenu aktivnost. Ta je zabrinutost potaknula razvoj novih metoda za njihovo praćenje i određivanje te izbjegavanje neželjenih učinaka. Testovi in vitro sa staničnim linijama sisavaca i riba postali su važni modelni sustavi u ispitivanju toksičnosti tih spojeva. Citotoksični i apoptotički učinci 17α-etinilestradiola i dietilstilbestrola ispitani su na CHO-K1 staničnoj liniji. Za određivanje preživljavanja stanica upotrebljena je metoda tripan plavo. Citotoksičnost 17α-etinilestradiola (0,34-34 µM) i dietilstilbestrola (0,37-37 µM) ovisi o koncentraciji, a izračunate IC50 vrijednosti nakon 72 sata nakon tretmana iznosile su pojedinačno 12,8 i 10,4 µM. Smrt CHO-K1 stanica praćena je na temelju uočenih morfoloških promjena, bojenjem hematoksilinom i eozinom, zatim promjena u izgledu jezgre, bojenjem fluorescein diacetatom/propidijevim jodidom i fluorescentnom mikroskopijom, te prema fragmentaciji DNA TUNEL metodom i translokaciji fosfatidilserina protočnom citometrijom. Dobiveni rezultati upućuju na to da 17α-etinilestradiol uzrokuje apoptozu u CHO-K1 stanicama, a dietilstilbestrol njihovo odumiranje procesom nekroze.
