摘要：Nakon raspada bivše Jugoslavije Hrvatska je naslijedila “nezreli” socijalistički mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti i tekuće raspodjele. Početkom 1990-ih taj je sustav, više nego bilo gdje drugdje u Srednjoj i Istočnoj Europi, služio za ublažavanje prijelaza na tržišno gospodarstvo, čime je uvelike pojačana potreba za reformom mirovinskog osiguranja. Autor u članku nastoji podrobno opisati reformski proces tijekom razdoblja 1991-2006. godine, što su ga obilježile tri razmjerno odvojene faze: prva – faza ograničavanja prava zbog nastalih teškoća tako da je većina umirovljenika bila osuđena provesti starost u siromaštvu; druga – faza restrukturiranja, koja je pod budnim okom međunarodnih financijskih institucija vodila ozakonjivanju radikalnih reformi; treća – populistička faza, u kojoj je najveći dio prije provedenih aktivnosti vraćen u početno stanje. Članak završava zaključkom da je ta mješavina siromaštva, zarobljenosti nadležnih ustanova (agency capture) i neslobodnoga ortačkog (crony) kapitalizma imala zajednički nazivnik – bila je to borba za moć tijekom demokratske konsolidacije zemlje.
关键词：Hrvatska; institucionalne promjene; višestupanjski mirovinski sustav i mirovinske reforme; populističke mjere
