摘要：U radu se promatra problem međuovisnosti ciljeva središnje banke i poslovnih banaka. Osnovni je cilj Hrvatske narodne banke postizanje i održavanje stabilnosti cijena. Zbog višegodišnjeg problema visokog udjela inozemnog duga u BDP-u, aktivnosti središnje banke uvelike su usmjerene na destimuliranje rasta zaduživanja poslovnih banaka u inozemstvu. Radi sprječavanja daljnjeg rasta inozemnog duga poslovnih banaka, HNB se koristi s nekoliko instrumenata monetarne politike, među kojima se posebno izdvaja granična obvezna pričuva. Nasuprot tome, cilj poslovnih banaka je ostvarenje što veće dobiti. Pritom se one zadužuju u inozemstvu po nižoj, a sredstva plasiraju u obliku kredita na domaćem tržištu po višoj kamatnoj stopi i tako ostvaruju svoj cilj. Da bi granična obvezna pričuva imala željene učinke, potrebno je odrediti optimalni postotak izdvajanja. Za to je razvijen matematički model dvorazinskoga mješovitog 0-1 programiranja. Cilj voditelja (u ovom primjeru HNB-a) jest određivanjem različitih postotaka pričuve minimizirati porast kreditnih plasmana stanovništvu od poslovnih banaka, a cilj sljedbenika (poslovnih banaka) jest maksimizacija dobiti. S matematičke je strane to NP-težak problem i stoga se za njegovo rješavanje primjenjuje heuristika. Na kraju su provedene simulacije radi verifikacije modela i izloženi rezultati numeričkih izračuna.
