摘要：U ovom je radu razvijen jednostavan model optimalnih međunarodnih pričuva kao mjere osiguranja u dolariziranom gospodarstvu podložnom naglom zastoju u priljevima inozemnog kapitala i bankarskoj krizi. Uključivanjem specifičnosti hrvatskoga gospodarstva u model proširili smo struktutru modela iz Goncalves (2007). Izveli smo analitičku formulu za optimalne pričuve, koju smo kalibrirali na hrvatskim podacima, da bismo odredili adekvatnost međunarodnih pričuva Hrvatske narodne banke. Pokazali smo da je potražnja pričuva kao mjere osiguranja u skladu s trendom snažne akumulacije međunarodnih pričuva u posljednjih deset godina. Je li taj trend bio presnažan ili su stvarne pričuve ispod razine optimalnih, ovisi o mogućoj reakciji banaka majki za vrijeme krize. Za razumne vrijednosti parametara modela Hrvatska narodna banka ima dovoljno pričuva da se nosi s mogućom krizom koja magnitudom odgovara naglom zastoju u priljevima inozemnog kapitala i bankarskoj krizi iz 1998/99. Taj zaključak vrijedi neovisno o reakciji banaka majki. Također smo pokazali kako primjena dvaju standardnih indikatora “optimalnih” pričuva, Greenspan-Guidottijeva pravila i pravila tromjesečnog uvoza, može dovesti do problematičnog zaključka o optimalnosti međunarodnih pričuva u primjeru Hrvatske.
