摘要：U članku se analiziraju praksa i osnovna obilježja zaduživanja lokalnih jedinica u Hrvatskoj od 1997. do 2003. godine. Lokalne se jedinice još uvijek oslanjaju na klasične kredite kao oblik osiguranja sredstava za financiranje kapitalnih projekata te je malo poticaja za izdavanjem lokalnih obveznica. Utvrđeni uvjeti za zaduživanje nisu dobra osnova po kojoj bi se razvijalo tržište lokalnog duga ni olakšalo zaduživanje lokalnih jedinica. Jedan od razloga je i dominantna uloga Grada Zagreba koji treba isključiti iz utvrđivanja proračunskih ograničenja na zaduživanje ostalih lokalnih jedinica u Hrvatskoj. Subvencionirano kreditiranje lokalnih jedinica putem državnih financijskih institucija u pojedinim je razdobljima skuplje nego u poslovnim bankama te je nužno revidirati njihovu ulogu u financiranju kapitalnih projekta lokalnih jedinica. U analizu zaduživanja i veličine duga lokalnih jedinica potrebno je uključiti i kategorije financijske imovine kao bolji pokazatelj likvidnosti i sposobnosti otplate duga. U članku se upozorava na potencijalni zastoj u provedbi fiskalne decentralizacije jer lokalne jedinice dio sredstva investiraju u financijsku imovinu (dionice i udjele) lokalnih komunalnih poduzeća.
