摘要：Rasprave o fleksibilizaciji tržišta rada vode se polazeći od dileme o navodnoj suprotstavljenosti ciljeva socijalne sigurnosti i ekonomske efikasnosti. Pri tomu se strahovi radnika mogu prikazati pojmom fleksploatacije kao prevaljivanja troškova suvremenih trendova samo na rad, uz intenziviranje njegove eksploatacije. Kako je gospodarstvo u neprekidnoj mijeni, autor polazi od povijesne analize podrijetla današnjih radnih odnosa koje smatramo normalnima. Nakon toga se s aspekta teorije ekonomije rada analizira svrhovitost pravne regulative sigurnosti radnih odnosa. Na osnovi te dvije analize u trećem se dijelu procjenjuje moguća budućnost radnih odnosa. Izveden je konačan zaključak da ni teorija ni empirijska iskustva ne mogu opravdati ograničavanje fleksibilizacije jer ona može imati negativne, ali i pozitivne učinke. Neprimjerena regulacija koja kaska za potrebama gospodarskih procesa potiče evaziju, te smanjuje efikasnost neopravdano otežavajući dobrovoljnu interakciju gospodarskih subjekata.
