摘要：Ulaganje u ljudski kapital u posljednje je vrijeme predmet rasprava o ekonomskoj politici kao jedan od važnih čimbenika za stvaranje suvremenih gospodarstava utemeljenih na znanju. Teorija ljudskog kapitala to ulaganje promatra kao rezultat dragovoljne odluke pojedinaca koji očekuju određeni povrat na ulaganje vremena i sredstava. U posljednjih dvadeset godina zabilježen je porast premija za obrazovanje u tržišnim gospodarstvima, što se pripisuje brzom tehnološkom razvoju, a u tranzicijskim je zemljama tijekom posljednjeg desetljeća zabilježena brza konvergencija premija na obrazovanje od egalitarnih platnih struktura prema platnim strukturama kakve postoje i u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Za razliku od tih zemalja, premija na obrazovanje u Hrvatskoj još nije konvergirala prema premiji u naprednim tržšnim gospodarstvima. U skladu s time, Hrvatska, unatoč određenom porastu broja studenata, još uvijek zaostaje za razvijenim zemljama, a jaz je još veći uzme li se u obzir i manji broj studenata koji završe studij. Smanjenju toga zaostatka, čini se, ne pridonosi ni visoka razina ukupne potrošnje na obrazovanje, koja je u skladu s razinom izdvajanja na obrazovanje u razvijenim tržišnim gospodarstvima.
关键词：ljudski kapital; tržište rada u tranziciji; povrat na obrazovanje; struktura nadnica; nadničke premije
