摘要：Ocjena socijalne politike ovisi o učinjenim procjenama motivacije pojedinaca i njihovu ponašanju. U posljednje se doba sve veće težište stavlja na obilježja ponašanja koja su uobičajena za homooeconomicusa. Istodobno, sve je više pokazatelja iz eksperimentalne ekonomike i kognitivne psihologije koji pridonose “bogatijem” karakteriziranju ponašanja ljudi. U oblikovanju i provedbi socijalne politike u obzir treba uzeti “neuspjeh pojedinca” i endogene sklonosti. Stoga je pri procjeni socijalne politike potreban “širi” pristup. U određivanju socijalne politike veći naglasak treba staviti na “demonstracijski učinak”.
