摘要：Ovaj rad pokušava odgovoriti na pitanje jesu li (ukupni) proračunski deficiti u Republici Hrvatskoj »preveliki« te je li fiskalna politika s tog stajališta neodrživa. Pristup intertemporalnog proračunskog ograničenja otkriva rezultate koji daju potvrdan odgovor na postavljeno pitanje. Prošireni Engle-Grangerov test proveden je ne bi li se utvrdila kointegracija između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda konsolidirane središnje države za razdoblje 1995-2001. (nužan uvjet za postojanje »strogo« definirane održivosti fiskalne politike). Zatim, kointegracijskom je regresijom između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda procijenjena i testirana vrijednost kointegracijskog parametra kao dovoljan uvjet za postojanje »strogo« definirane održivosti fiskalne politike. Rezultati kointegracije konzistentni su s nužnim uvjetom postojanja održive fiskalne politike jer kointegracija implicira nultu diskontiranu vrijednost očekivanoga javnog duga. Međutim, kako je vrijednost kointegracijskog parametra signifikantno manja od jedinice, nediskontirana vrijednost javnog duga različita je od nule i teži beskonačno velikoj vrijednosti. To pokazuje da dovoljan uvjet za »strogu« definiciju održivosti fiskalne politike nije ispunjen. Stoga je ukupni rezultat analize izra_en »slabom« definicijom održivosti fiskalne politike. To znači da je država suočena s takvom strukturom pritisaka koji bi mogli dovesti do obustave otplate duga. Zaključujemo da je fiskalna politika u Republici Hrvatskoj neodrživa.
