摘要：U suvremenom međunarodnom pravu, posebice među teoretičarima, postoji gotovo konsenzus u pogledu kogentne prirode zabrane jednostrane upotrebe sile osim u samoobrani. Ta je zabrana sadržana kako u Povelji Ujedinjenih naroda, tako i u općem običajnom međunarodnom pravu. No, praksa država nerijetko je drukčija. Države, doduše ne osporavaju spomenutu zabranu na razini primarne norme, no pokušavaju, često vođene svojim interesima, u međunarodno pravo uvesti iznimke takvoj zabrani pokušavajući ih predstaviti u obliku različitih sekundarnih normi. Rad donosi neke od takvih pokušaja poput tzv. „humanitarne intervencije“, „prodemokratske intervencije“ i dr. analizirajući istodobno njihov utjecaj na efikasnost primarne prohibitorne, kogentne norme.
关键词：međunarodno pravo; upotreba sile; jednostrana upotreba sile; Povelja Ujedinjenih naroda; humanitarna intervencija
