摘要：Sve do prije nekoliko godina, znanje o urbanoj stvarnosti Altina bilo je općenito ograničeno na mali broj potvrđenih arheoloških svjedočanstava i na sugestije pisanih izvora, naročito one Vitruvija i Strabona, koji su nas obaviješćivali o točnoj ulozi hidrografije i morfologije područja na kojem je nastalo antičko rimsko i venetsko središte. Prvi spomenuti autor, osim što je naveo Gallicae paludes koje su okruživale grad, kao što je slučaj s Ravenom i Akvilejom, uzdiže njihovu korisnost za zdravlje (incredibilis salubritas), zahvaljujući tome što voda nikada nije ustajala. Strabon također spominje močvare (tà éle) i lagunu (e limnothálatta), dodajući da postoje i otoci i grad koji se nalaze uz obalu. Još jednom se Altino uspoređuje s Ravenom koja se nalazi usred močvara (en dè toîs élesi) te je podignuta u cijelosti na kolju, presijecaju je kanali (xylopaghès óle kaì diárrytos) a njome se može ići zahvaljujući mostovima i barkama (ghephýrais kaì porthmeíois odeuoméne). O bogatstvu koje je proizlazilo iz uzgajališta na kopnu i moru pričaju pak drugi izvori te je vjerojatno kako su posljedice tog bogatstva bile i vile koje su se protezale duž obale, a za koje Marcijal kaže da su bile takmac onima iz Zaljeva. Što se pak tiče arheoloških podataka, bilo je poznata cesta koja je vodila preko cijelog grada (via Annia) ili koja je odande kretala (cesta Claudia Augusta desno od rijeka Sile i Piave te put kojim je stoka mijenjala pašnjake – Lagozzo – koji vodi u Quartier del Piave i predalpsko područje Belluna), gatovi koji su postojali duž vodenih puteva, monumentalna gradska vrata s otkrivenim trijemom i bočnim tornjevima s četverokutnim postoljima, koja su neko vrijeme bila i vrata-kanala, nadgrobni spomenici i mnoga nagađanja koja su međutim nastala na temelju indicija (možda stoga što su zasnovana na natpisima, kao što je onaj poznati natpis iz Tiberijevog doba koji glasi: ... templa, porticus, hortos municipio dedit), a koja su dovodila do pretpostavke da je urbana fizionomija puno bogatija nego što je to bilo poznato. Tek je nedavno snimanje Google Eartha iznašlo siguran obris amfiteatra u sjevernoistočnom sektoru nastanjenog područja, što bi potvrđivalo sliku grada koji je imao ne samo urbanistički značaj, već je bio obilježen i nemalom gospodarskom važnošću. Danas, zahvaljujući nekolikim avionskim letovima i fotografskim snimanjima s remote sensingom, koji su obavljeni u ljeto 2007. kao dio projekta “Progetto Via Annia”, naše su spoznaje, uz dužni oprez prema onome što još nije arheološki istraženo, uvelike obogaćene s obzirom da se na zračnim snimkama jasno vidi urbana morfologija koja u potpunosti odgovara parametrima rimskoga grada, kao i obilježja za koja se čini da ne odudaraju mnogo od opisa iz pisanih izvora. To nas vodi k razmišljanju, kao što je to preporučivao moj učitelj Luciano Bosio, da pisani izvori, ukoliko se ne pokaže suprotno, često imaju pravo.
