摘要：Rimska provincija Norik, koja na jugu izravno graniči s X. regijom (Venetia et Histria) Rimskoga Carstva, proizvela je zapanjujuće velik broj mitoloških prikaza koji su, međutim, gotovo isključivo pronađeni na grobnicama, grobnim oltarima i grobnim stelama, ali ne i na sarkofazima. Potpuno je suprotna situacija s provincijom Panonijom, koja na istoku graniči s X. regijom, a u kojoj su sačuvani brojni sarkofazi. Snažne veze mogu se dokazati između rimskih i atičkih sarkofaga s jedne, i reljefa iz provincije Norika s mitološkim prizorima s druge strane. S tim u svezi u posljednje se vrijeme, osim rimskih sarkofaga, prije svega govori o atičkim sarkofazima kao mogućim uzorima. Postojala je zamisao o prekomorskoj vezi s Akvilejom, kao i kopnenoj cestovnoj vezi preko Balkanskog poluotoka. Doista, pretpostavlja se da je postojala obrnuta veza od Akvileje do Makedonije glede tradicije grobnih oltara. Važna su razmatranja, nadasve, utemeljena na dokazu koji je iznio M. Bonanno Aravantinos, o jednom atičkom sarkofagu iz Tespije, koji se sada nalazi u Tebanskom muzeju, a koji je vjerojatno poslužio kao predložak za Orestiju na grobnici obitelji Spectatii u Šempeteru. Za tradiciju slikovnih prikaza treba krenuti općenito, prije od hipoteze grafičkih uzora iz knjiga, nego od tradicije keramičkih i toreutičkih prikaza, jer pretvaranje uzora, kao i njihove tradicije, čini se da je, na kraju krajeva, pojmljivo jedino putem nacrtanih uzora. Doista, ta djelatnost također bi bila pojmljiva na temelju rada vještih majstora iz Akvileje, gdje, ne samo da ima atičkih sarkofaga, već također ima i aticiziranih imitacija izrađenih u akvilejskim radionicama.
