摘要：Nakit izrađen od zlata i srebra iskazuje tendencije općeg stila umjetničkog obrtništva u određenom razdoblju, pokazujući istovremeno i neke posebne kvalitete. U prvom stoljeću rimske prevlasti srebrni nakit na području Balkana vrlo je brojan, i mjesna proizvodnja takvih ukrasa potrajala je do sredine trećeg stoljeća. U toj proizvodnji važnu je ulogu igrala autohtona sastavnica, podrijetlom iz tradicija latenske kulture i dugih tradicija grčkog kulturnog kruga, o čemu svjedoče brojni pojedinačni nalazi i ostave srebrnog nakita. Zlatni nakit iz ovog područja bio je podrijetlom s istoka Sredozemlja, kao i neki oblici ukrasa te uporaba filigranskih tehnika i granulacije, sve do prodora helenističkog utjecaja duboko u unutrašnjost Balkanskog poluotoka. U drugoj polovici 3. stoljeća jenjava proizvodnja ukrasa autohtonog stila i pojačava se proizvodnja zlatnog nakita tradicionalnih rimskih oblika i zamjetne polikromije, što je jedno od važnih obilježja kasnoantičkog nakita. Učestalo pojavljivanje uobičajenih tipova rimskoga nakita pokazuje da u većim gradskim središtima možemo računati na postojanje obrtnika koji su bili vrlo vješti zlatari i koji su ponekad proizvodili predmete visoke umjetničke kakvoće. Tradicionalni oblici rimskih ukrasa, korišteni u balkanskim provincijama tijekom druge polovice 3. stoljeća, svojstveni su i zlatnom nakitu pronađenom u mauzoleju kod Šarkamena (istočna Srbija), a koji je, vjerojatno, pripadao majci Maximinusa Daiae. Međutim, neki od oblika ovog nakita najbolje se mogu usporediti s oblicima prikazanima na fresci sa stropa Konstantinove palače u Trieru.
