摘要：Nakon što je tlocrtno određena veličina velikog obalnog sklopa Loruna (170 m x 90 m), kao i njegov raspored (dva različita dijela odvojena dugačkom rampom/unutrašnjom cestom, s time da je onaj zapadni bio korišten u različite svrhe, dok je onaj istočni u potpunosti bio korišten u svrhu proizvodnje, poglavito keramike, ali je bio mjesto i drugih obrta), istraživanja su u suštini usmjerena prema dvama ciljevima. Prvi je cilj bio u potpunosti iznijeti na svjetlo dana elemente sustava za spremanje i obradu vode, koji su smješteni u sjeverozapadnom kvadrantu velikog središnjeg dvorišta (prostor 37, istočni dio sklopa), a drugi je cilj bio istražiti veliki prostor koji se nalazi tik južno od dvorišta, a gdje su bile smještene velike peći za amfore (prostor 45, istočni dio sklopa). Što se tiče velikog bazena smještenog u dvorištu, točno smo odredili njegov perimetar (14,40 m x 10,30 m što iznosi 1/6 površine dvorišta), iščitali smo tehnička rješenja izgradnje njegovih okomitih struktura (stijenke od vapnenačkih blokova debelih 0,70 m, iznutra obloženih vodonepropusnim slojem hidrauličke žbuke debljine 0,40 m) i prema dvjema vrstama podova odredili da su postojale najmanje dvije faze zahvata. U prvoj fazi zahvata izrađeno je dno bazena u opusu spicatumu, a u drugoj je taj pod prekriven malim, vodoravno postavljenim pravokutnim opekama (opus figlinum). U blizini južne strane bazena, gdje se nalazi odvod u koji su otjecale vode iz bazena, na koncu je uočena struktura za opskrbu/ čuvanje vode, otprilike četvrtastog oblika, sa stranama profiliranima velikim pločama od vapnenca učvršćenima metalnim sponama, s naznakama da se tu možda nalazio stupić za ulijevanje vode povezan s izljevom koji je dolazio iz bazena te je postojao i veliki spremnik za vodu, zidova prekrivenih uobičajenom hidrauličkom žbukom i podom u opusu spicatumu. Taj sustav upotpunjuje prisutnost niza manjih zidanih struktura prislonjenih uz istočnu stranu bazena, koji tvore barem dva manja prostora nepoznate namjene. Daljnje iskapanje prostora u kojem se nalaze velike peći potvrdilo je hipotezu prema kojoj središnji pojas tog prostora zauzimaju četiri velike peći, od kojih su nam do sada bile poznate samo dvije istočne. Otkriće treće peći, koja je smještena u savršenom skladu s dvjema ranije otkrivenim pećima i istoga je tipa, ustvari potvrđuje da su u taj prostor bila smještena dva para istovjetnih peći u baterijama, poduprtih perimetralnim zidovima prostora. Parovi peći međusobno su bili odvojeni graničnim zidom postavljenim točno uz središnju os, dok je svaka peć bila odvojena od svog para međuprostorom. Iskop dijela prostora praefurnija (usmjerenih prema jugu), sve do sterilnog arheološkog sloja, dopustio je da započnemo slijediti prednje stijenke peći sagrađenih od opeke (s tegulama koje nose žig IMPGER), da uočimo dodatne manje peći koje su nastale kao dio većih peći ili kao njihova zamjena, da dođemo do proizvodnog otpada kućanske keramike ukrašene kotačićem izvana i s unutarnjom glazurom, što potvrđuje da je proizvodnja na nalazištu trajala barem do IV. stoljeća po. Kr.
