摘要：U ovom radu predstavljamo rezultate analiza izrađevina od cijepanog kamena iz postmezolitičkih faza Vele peći u sjevernoj Istri. Izravno se nadovezujemo na naš rad objavljen u prošlom broju ovog časopisa u kojem smo podrobno opisali nalazište, obrazložili njegovo faziranje te objavili rezultate analiza lončarije. Napominjemo da fazu 3, koju u prethodnom radu nismo bili pripisali nekom određenom vremenskom razdoblju, nakon provedenih analiza litičkih artefakata pripisujemo kasnom neolitiku. Iz sigurnih postmezolitičkih konteksta Vele peći prikupili smo 144 izrađevine od cijepanog kamena, većinom iz neolitičkih faza 2 i 3. Dvadeset i osam litičkih artefakata (većinom, sitneža) iz konteksta srednje/kasnobrončanodobne faze 4 smatramo zaostalim neolitičkim nalazima. Za izradu litičkih artefakata koristile su se u Veloj Peći dvije glavne grupe sirovina. Prva se sastoji od tamnih rožnjaka slabije kvalitete i njihove toplinski izmijenjene crvenkaste inačice. Drugu sačinjavaju svijetli i smeđi rožnjaci čiji su nam izvori nepoznati, no vjerojatno nisu lokalnog porijekla. Te su se dvije grupe sirovina upotrebljavale na ponešto različite načine. Dvostruko češće koristile su se sirovine lokalnog porijekla, i to ponajprije za izradu jednostavnih alatki ad hoc tehnologijom malih odbojaka. Za razliku od toga, svijetli i smeđi rožnjaci stranog porijekla radije su se koristili za izradu sječiva. Najbolje zastupljena tehnološka kategorija su krhotine, među kojima prevladava sitnež, što znači da se u Veloj peći razmjerno često cijepao kamen. Pojavljuju se isključivo vrlo mali, većinom nepravilni ili posve bezoblični ostaci jezgara. O prisutnosti prizmatičnih jezgara za sječiva svjedoči tek jedan mali ulomak i jedno prebačeno sječivo. Preko dvije trećine debitaža otpada na odbojke, dok ostatak čine veća i manja sječiva. Alatke sudjeluju u cjelokupnom skupu nalaza s 13%. Gotovo trećina od njih su strugala, uvijek napravljena na odbojcima. Na sječivima su izrađivani geometrijski mikroliti, zarubljena sječiva, mikrodubila i retuširana sječiva. Na odbojcima su, osim strugala, izrađivani retuširani odbojci, iskrzani komadići i perforatori. Jedini proizvod bifacijalnog cijepanja su dva malena šiljka. Skupovi nalaza od cijepanog kamena iz Vele i Pupićine peći dijele mnoga zajednička obilježja. To ne iznenađuje, budući da se radi o dva međusobno vrlo bliza špiljska nalazišta na kojima se istovremeno boravilo. Pažljiva usporedba rezultata kvantitativnih analiza ipak ukazuje na postojanje niza razlika u zastupljenosti pojedinih grupa sirovina i tehnoloških kategorija izrađevina, kao i na različite dijakronijske trendove. Već je usporedba skupova nalaza lončarije iz Vele i Pupićine peći, objavljena u prethodnom broju ovog časopisa, ukazala na barem donekle različitu funkciju tih dvaju nalazišta. Vela peć, s očitim tragovima zatvaranja stoke i dosljedno nižom učestalošću kućanskog otpada, pokazala se još bliskijom modelu Grotte Bergerie (špilja u kojoj se sezonski drže stada, a vrlo rijetko i tek nakratko borave ljudi). No dok niža učestalost ulomaka lončarije upućuje na to da su se u Veloj peći rjeđe obavljale kućanske aktivnosti za koje se koristilo zemljano posuđe, viša učestalost litičkih artefakata svjedoči o češćem obavljanju drugih aktivnosti, vezanih uz proizvodnju i upotrebu alatki od cijepanog kamena. Mnogi pastirski poslovi iziskuju upotrebu alata oštrih rubova. Ukoliko se Vela peć pretežno koristila kao tor, ne začuđuje prisutnost velikog broja takvih alata, a ni njihova proizvodnja na licu mjesta. Većina takvih pastirskih alata ne mora biti naročito sofisticirana, čemu bi odgovarale značajke skupa nalaza od cijepanog kamena iz Vele peći. Nema izrazito egzotičnih sirovina poput opsidijana, kvalitetnije sirovine iz udaljenijih izvora rjeđe se koriste, a dvije trećine izrađevina napravljeno je od lokalnih rožnjaka. Tehnologija sječiva prisutna je u ograničenom opsegu i ne postaje sve dominantnijom tijekom neolitika. Naprotiv, čini se da tijekom čitavog tog razdoblja u Veloj peći prevladava jednostavna “ad hoc” tehnologija izrade malih odbojaka. Tijekom neolitika rožnjak se sve manje cijepa u Pupićinoj, a sve više u Veloj peći. Dok se u Pupićinu peć donosi sve više gotovih alatki napravljenih od kvalitetnijih, stranih sirovina, u Veloj peći sve se više koristi lokalni rožnjak koji se sve češće reducira na licu mjesta. Ovo seljenje litičkih proizvodnih aktivnosti iz Pupićine u Velu peć moglo bi upućivati na sve jasniju podjelu funkcija dviju susjednih špilja. Cijepanje kamena sve više se odvija tamo gdje su alatke češće potrebne, a ujedno se prostor koji se češće koristi za boravak ljudi manje zagađuje opasnim otpadom. Rezultati analiza izrađevina od cijepanog kamena iz Vele i Pupićine peći podupiru našu pretpostavku, iznesenu na temelju analiza lončarije, o istovremenom korištenju i funkcionalnoj povezanosti obiju špilja. Ti nam rezultati omogućuju da barem malo jasnije sagledamo neke od razlika u načinu korištenja spomenutih dvaju nalazišta.
