出版社:Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要:Rad se bavi pojmom i oblicima krivnje u međunarodnom kaznenom pravu, s posebnim naglaskom na Stalni međunarodni kazneni sud. Za razliku od međunarodnih ad hoc tribunala, koji pitanju potrebnog oblika krivnje nisu pristupali sustavno, već u kontekstu pojedinih kaznenih djela i njihovih obilježja, Rimski statut MKS-a prvi put u međunarodnom kaznenom pravu kodifi cira standardni oblik i stupanj krivnje načelno primjenjiv na sva kaznena djela iz njegove nadležnosti. Problemi se, međutim, javljaju pri tumačenju navedene odredbe. U ovom radu značenje i sadržaj članka 30. Rimskog statuta analizira se iz poredbenopravne perspektive i u svjetlu prvih odluka Stalnog međunarodnog kaznenog suda. Na temelju takve analize može se zaključiti da Rimski statut inkriminira samo postupanje s izravnom namjerom prvog i drugog stupnja, dok postupanje s neizravnom namjerom, kada drugačije nije izričito propisano, nije kažnjivo kao međunarodni zločin.