出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Autori raščlanjuju pojam sudske torture u djelu Pratica criminale pei cancelieri hrvatskog pravnika iz XVII. stoljeća Jerolima Mičelovića Michielija, koji je u tom djelu spojio poznavanje doktrine s bogatim iskustvom stečenim kao kancelar – pomoćni službenik s važnim zadatcima u kazenopravnoj praksi u mnogim mjestima mletačkog sustava vladanja. Mičelovićeva impostacija sudske torture na tragu je općih tendencija u razvoju te ustanove kroz koju se prelamaju sve suprotnosti inkvizitornog kaznenog postupka Starog režima. Premda je predviđena samo kao supsidijarna istražna metoda za kojom se poseže samo u nedostatku punog zakonskog dokaza, sudska je tortura u praksi fi gurirala kao redovita istražna metoda. Srednjovjekovna doktrina, kao glavni izvor pravnih pravila o sudskoj torturi, uvjetovala je njezinu primjenu nizom strogih pretpostavki i ograničenja. No, potreba povećane kaznene represije poslije je dovela do nekih odstupanja od tradicionalne procesne sheme (ordo in procedendi). U tom smislu i tortura je dobila ponešto izmijenjeno mjesto, premda je u svojim osnovnim aspektima i dalje ostala na snazi.
