出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：U radu se uvodno prikazuje normativno uređenje i praksa istodobnog ili konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe za isto djelo u Republici Hrvatskoj. Slijedi analiza presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Maresti protiv Hrvatske, u kojoj je Hrvatska, pored ostalog, osuđena i za povredu čl. 4. Protokola 7 uz Europsku konvenciju za ljudska prava, kojim je zajamčena primjena načela ne bis in idem. Budući da je Republika Hrvatska bila dužna poduzeti mjere da bi se izbjegle daljnje povrede načela ne bis in idem, u radu se prikazuju i mjere koje su u tom cilju poduzete. Te se mjere posebno analiziraju iz perspektive državnog odvjetnika i suca prekršajnog suda. U zaključnim se razmatranjima ocjenjuje postojeće stanje i predlažu daljnje mjere radi usklađivanja našeg kaznenopravnog sustava sa zahtjevima koji proizlaze iz načela ne bis in idem, onako kako ga u svojoj praksi tumači Europski sud za ljudska prava.
