出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Autor u radu analizira novosti koje je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku1 uveo u posebne postupke, od kojih je postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama podvrgnut najznačajnijim promjenama koje korespondiraju s posljednjim izmjenama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Donošenje u tom posebnom kaznenom postupku rješenja o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu okrivljenika koji je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo osigurava veću zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama koja proizlaze i iz Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. U većoj mjeri izmijenjene su i odredbe o skraćenom postupku po kojima se vodi najveći broj kaznenih postupaka. Te novine, koje se odnose na širenje nadležnosti suca pojedinca, tijek glave rasprave, njezino snimanje, sporazumijevanje stranaka i reduciranje obrazlaganja presude, trebaju taj postupak učiniti bržim i jednostavnijim. Rad ne pretendira iznijeti cjelovit prikaz navedenih postupaka, jer u odnosu prema neizmijenjenim odredbama već postoji ustaljena sudska praksa koja je dala odgovor na većinu pitanja koja su bila sporna.
