出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Zakonom o kaznenom postupku iz 2008. godine međustadij optuživanja i sudske kontrole optužnice kao posljednja faza reformiranog prethodnog postupka doživio je znatne promjene. Autori u radu najprije ističu važnost u pravilu obvezatne sudske kontrole optužnice u redovitom i skraćenom postupku, kojom neovisno i nepristrano sudbeno tijelo odlučuje o dopuštenosti daljnjeg kaznenog progona okrivljenika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime se okrivljenik štiti od neutemeljenog i nepravednog upućivanja predmeta u stadij rasprave. Rad sadržava analizu temeljnih pitanja kontrole osnovanosti optužnice pred optužnim vijećem, u prvom redu problem (ne)kontradiktornosti postupka, odnosno nejednakosti oružja stranaka te učinaka takvog zakonskog uređenja na mogućnost prakticiranja temeljnih procesnih prava okrivljenika. Posebna pozornost posvećena je obvezi razotkrivanja dokaza koja u velikoj mjeri određuje informacijsku osnovu za donošenje odluke optužnog vijeća, a koja je Zakonom nedostatno regulirana. Rad sadržava i analizu problematike izdvajanja nezakonitih dokaza od strane optužnog vijeća, s obzirom na Zakonom predviđenu mogućnost i smisao sudskog “vaganja” jedne kategorije nezakonitih dokaza. Naposljetku se autori osvrću na općenito pitanje uloge optužnog vijeća u selekcioniranju dokaza i ostalih elemenata koji će sačinjavati raspravni spis te iznose zaključna razmatranja.
