出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：U razdoblju od nešto više od dvije godine (od travnja 2009. do lipnja 2011.) Republika Hrvatska u četiri je presude Europskog suda za ljudska prava osuđena za povredu prava na branitelja u kaznenom postupku zajamčenog člankom 6. stavkom 3. točkom c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Velik broj osuda za povredu istog konvencijskog prava u tako kratkom razdoblju nužno zahtijeva odgovor na pitanje zašto je do tih povreda došlo, koji su njihovi uzroci i kako se na njih može djelovati kako bi se izbjegle daljnje povrede Konvencije. U traženju odgovora na to pitanje autori analiziraju recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na pravo na branitelja, a posebno se analiziraju presude u kojima je utvrđena povreda prava na branitelja od strane Republike Hrvatske. Analiziraju se različiti segmenti prava na branitelja: pravo na branitelja prilikom prvog ispitivanja u policijskoj postaji, pravo na branitelja na raspravi i pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava. U svakom se od tih segmenata pravo na branitelja, onako kako je zajamčeno Konvencijom i praksom Europskog suda, uspoređuje s normativnim uređenjem i praktičnim ostvarivanjem prava na branitelja u hrvatskom kaznenom postupku, detektiraju se nedostaci našeg kaznenopravnog sustava i iznose prijedlozi njegove izmjene kako bi se izbjegle daljnje povrede prava na branitelja zajamčenog Konvencijom.
