标题：Analiza pravnih lijekova u prekršajnom postupku s naglaskom na institutu obaveznog prekršajnog naloga u svjetlu sudske prakse i komparativnih europskih rješenja
出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Prekršajno pravo nedvojbeno je dio kaznenopravnog sustava u Hrvatskoj. Kao takvo predstavlja društvenu reakciju na kažnjive radnje koje se mogu zbirno označiti kao tzv. bagatelni kriminal čije su odrednice masovnost, uglavnom materijalna “beznačajnost”, procesno pojednostavnjen i skraćen oblik sudovanja te u pravilu suzdržljivost u pogledu sankcioniranja. Hrvatski prekršajnopravni sustav, do stupanja na snagu sadašnjeg Prekršajnog zakona, doista se nalazio pred kolapsom, tako da se reformski iskorak zakonodavca, postignut 2008. godine, svakako mora označiti kao značajan evolucijski skok u odnosu prema prijašnjem stanju. U duhu takvog uspješnog reformskog trenda ovaj rad nastoji pridonijeti konstantnoj evoluciji prekršajnopravnog sustava u Hrvatskoj, ukazujući na konceptualne i praktične nove te alternativne smjerove reforme. Reformom je prekršajnopravnog sustava zakonodavac, konceptualno gledano, problem prevelikog broja predmeta pred prekršajnim sudovima i neefi kasnost njihova procesuiranja pokušao riješiti preraspodjelom predmeta i pojednostavnjenjem postupka, što je ponekad išlo i nauštrb prava okrivljenika. Postavljaju se dva ključna pitanja: je li zakonodavac time konceptualno ispravno usmjerio reformu i je li postignuta pravilna ravnoteža između efi kasnosti postupka i prava okrivljenika? Na prvo pitanje valja odgovor potražiti na konceptualnoj razini, pri tome prvenstveno razmatrajući pitanje razgraničenja kažnjivih radnji od onih koje to zapravo nisu, s posebnim osvrtnom na korištenje prekršajnog sudovanja kao “fi skalnog instrumenta”. Iako se reforma provodi, izostala je prethodna dubinska analiza etiologije problema prevelikog broja predmeta pred prekršajnim sudovima, što u konačnici rezultira i nefunkcionalnošću prekršajnopravnog sustava. Stoga valja razmotriti moguće uzroke takvog stanja, s ciljem iznalaženja optimalnog konceptualnog rješenja za reformu prekršajnopravnog sustava s dugoročnim i održivim učinkom. Naime iako je odlika tzv. bagatelnog kriminala njegova masovnost, udio od čak 90% u ukupnosti procesuiranih kažnjivih radnji u Hrvatskoj zasigurno se ne može označiti kao optimalno opterećenje kaznenopravnog sustava. Stoga ne čudi što unatoč zavidnom broju sudaca po glavi stanovnika (42 na 100.000 u usporedbi s 12 u Italiji ili 18 u Njemačkoj), hrvatski (kazneno)pravni sustav, suočen s tolikom količinom bagatelnog kriminala, nije funkcionalan. Drugo se pitanje u ovom radu analizira u svjetlu sudske prakse i komparativnih europskih zakonskih rješenja (Švicarska, Austrija, Njemačka, Italija, Španjolska, Norveška, Grčka, Slovenija, Crna Gora, Ujedinjeno Kraljevstvo) radi iznalaženja pravilne ravnoteže između efi kasnosti postupka i prava okrivljenika, a ona aktualnim Prekršajnim zakonom, u pogledu instituta obaveznog prekršajnog naloga, nije optimalno postignuta.
