出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Posljednje izmjene kaznenog zakonodavstva, naime produljenje zastarnih rokova za pojedina kaznena djela odnosno uvođenje novog koncepta računanja zastare kad je riječ o kaznenim djelima na štetu maloljetnika, ponovo su aktualizirale problematiku zastare u hrvatskom materijalnom kaznenom zakonodavstvu. Rasprave o kriminalnopolitičkim i kaznenopravnim aspektima tog instituta vodile su se i uoči donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2003., koji je – unatoč tome što nikada nije zaživio – krajnje zaoštrio pojedina pitanja te materije, kako u stručnoj i znanstvenoj tako i laičkoj javnosti. Možda je to prigoda da se opetovano upozori na neke temeljne znanstvene istine odnosno implikacije različitih teorijskih polazišta, napose iz vizure aktualnih dvojbi kaznenopravne prakse. Jedna od njih je i pitanje o kriminalnopolitičkom odnosno kaznenopravnom učinku promijenjenih zastarnih rokova za djela za koja do stupanja na snagu novele Kaznenog zakona nije nastupila zastara po prije važećim odredbama.
