出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：U članku se prikazuje dio rezultata istraživačkog projekta usmjerenog komparativnoj evaluaciji kriterija za procjenu smanjene ubrojivosti i neubrojivosti, a zatim i kriterija za preporučivanje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja smanjeno ubrojivih počinitelja kaznenih djela (prema čl. 75. KZ-a) i obveznog psihijatrijskog liječenja neubrojivih počinitelja kaznenih djela (prema čl. 44. i dr. ZZODS-a). Osnovni metodološki instrument bio je za hrvatske prilike i za ovo istraživanje posebno modifi cirani “veliki upitnik” (147 itema) forenzičnopsihijatrijskog dokumentacijskog sustava (FORENSISCH-PSYCHIATRISCHES DOKUMENTATIONSSYSTEM, FPDS) kreiranog u radnoj grupi za izradu forenzičnopsihijatrijske dokumentacije u Münchenu. U uzorak za istraživanje uključeni su počinitelji kaznenih djela kojima je (u Republici Hrvatskoj) u razdoblju od 1. siječnja 1998. – kad je započela primjena “novog” hrvatskog kaznenog zakonodavstva – do 31. prosinca 2002. bila izrečena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja prema čl. 75. KZ-a i počinitelji kaznenih djela kojima je određen prisilni smještaj prema čl. 44. ZZODS-a. Od ukupnog broja (244) ispitanika, 33 su bile žene i 211 muškarci. Smanjeno ubrojivih ispitanika uključenih u istraživanje bilo je 94, dok je neubrojivih ispitanika bilo 150.Među kriterijima za procjenu ubrojivosti potvrđena je statistički značajna razlika u većem broju obilježja koja determiniraju smanjenu ubrojivost i neubrojivost. U dijelu istraživanja prikazanog u ovom članku taj se rezultat odnosi na sljedeće varijable: vrstu kaznenog dje-la, strukturu osobnosti,prvu dijagnozu u vrijeme počinjenja djela, prvu dijagnozu u vrijeme vještačenja, zakonsko defi niranje poremećaja/bolesti i na opasnost za okolinu. Ocjena o većem stupnju opasnosti za okolinu češće se utvrđuje kod neubrojivih nego kod smanjeno ubrojivih počinitelja kaznenih djela. Ta se ocjena danas očigledno više ne može temeljiti samo na jednom temeljnom kriteriju ili na dva temeljna kriterija kao što su dijagnoza, vrsta kaznenog djela i sl., već treba biti znatno diferenciranija, kako s obzirom na ukupan broj relevantnih kriterija tako i s obzirom na specifično značenje pojedinog od tih kriterija za globalnu ocjenu rizika.
