出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：U radu se prikazuju odredbe Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica koju je Vijeće Europske unije donijelo 13. lipnja 2002., a koja se počela primjenjivati 1. siječnja 2004. Uvodno se skicira pravno stanje koje prethodi donošenju Okvirne odluke, daje se prikaz tzv. tradicionalnoga prava izručenja kojeg su u praksi pokazani nedostatci u odnosima između država članica Europske unije imali, uz niz drugih čimbenika, ipak presudan utjecaj na donošenje Okvirne odluke i njezin sadržaj. Posebna je pozornost posvećena problemima implementacije Okvirne odluke u nacionalno pravo država članica, jer je riječ o pravnom instrumentu europskoga kaznenoga prava koji nema neposredan pravni učinak. Upozorava se i na nužnost anticipiranoga djelovanja, kako od hrvatske stručne pravne javnosti, tako i od zakonodavca, a vezano uz Okvirnu odluku koja kao dio zajedničke pravne stečevine država članica Europske unije kroz određeno vrijeme nužno postaje dio hrvatskoga pravnoga sustava, pritom tražeći njegovu prilagodbu, pa i na najvišoj, ustavnoj razini, svojim odredbama.
